Londonski arhitekt David Adjaye blisko je surađivao s Eliassonom kako bi osmislili okoliš u kojem se umjetnost i arhitektura od samog početka sagledaju kao jedno, kao „recipročna jednadžba”. Oboje (umjetnik i arhitekt) su dijelili isti, metaforički ‘studio’ kako bi se međusobno poticali u stvaranju za posebnu lokaciju odabranu za Paviljon. Upravo ovakve, obostrano angažirane i interaktivne odnose, kao i neprestano preispitivanje zadanih granica između umjetnosti i arhitekture, zaklada T-B A21 nastoji ohrabrivati na visokoj, smionoj razini.
Za postav na Lopudu umjetnik Olafur Eliasson prilagodio je unutrašnju svjetlosnu instalaciju Paviljona uvjetima lopudskog svjetla te se može slobodno reći kako se radi o uvijek nanovo unikatnom djelu, koje je, u ovom slučaju, „posvećeno“ Lopudu. Osobitosti ove jedinstvene mediteranske lokacije poslužile su umjetniku i arhitektu da testiraju konceptualnu prirodu projekta: stvaranje umjetnosti i prostora za umjetnost uzimajući u obzir karakteristike lokacije koju zauzimaju. Smješten u kontekstu povijesnih sljedova i dinamičnog turističkog razvoja, Paviljon predstavlja model za suvremene intervencije i putne destinacije koje postaju privlačne zbog umjetnosti.

“Dok se lagano uspinjemo šetnicom od mora do podno brežuljka pokrivenog čempresima i maslinama do mjesta na kojem je postavljena jednostavna drvena konstrukcija, pažljivo oko uočit će tragove diskretnih intervencija na terenu koje su omogućile novoj gradnji suživot s prirodnim okolišem. Paviljon se postupno pomalja kao prirodna pozornica, štit, monumentalizirana ograda...“ (Nada Beroš, Oris, prosinac 2007.). Posebnost lokacije Umjetničkog paviljona na otoku Lopudu – samo nekoliko nautičkih milja od Dubrovnika, UNESCO-ve svjetske baštine – potvrđuje potencijal projekta za interakciju s prostorom kojeg zauzima. Smješten u bogato lopudsko renesansno naslijeđe i očuvanu prirodu, Umjetnički paviljon Your black horizon daje nova značenja krajoliku.

Sljedeća stranica >