Buduća tipologija "muzeja 21. stoljeća" prekida postojeću muzejsku konvenciju niza otvorenih prostora, često smještenih u zastrašujućim i razmetljivim zgradama, a koja je programirana za inventarske izložbe enciklopedijskog karaktera. Želim stvoriti zbirku koja će predstavljati međunarodno ugledne i nadolazeće umjetnike, koja će se u filantropskom duhu usredotočiti na potporu lokalnim talentima kroz međunarodnu mrežu paviljona i centara s izložbenim depoima koji svi pridonose nešto značajno svakoj pojedinoj zajednici kroz razmjenu darovitosti i pogleda na svijet, kao i kroz primjer suvremene umjetnosti i arhitekture na visokoj razini. Ta zbirka umjetnosti prilagođene prostoru putovat će po različitim paviljonima, dok će posebni centri, nazvani Izložbeni depoi, biti specifične lokacije gdje se može okupiti više privatnih zbirki, čime će postati pogodni za veću i uzbudljiviju nazočnost umjetnosti čime se znanja, uvidi i nadahnuća razmjenjuju na globalnoj razini.

U budućnosti će svaki Umjetnički paviljon i Izložbeni depo biti projektirani upravo za svoje konkretne lokacije, prilagođeni mjestu i okolišu, ali će imati slične veličine i projektantske osobine. Ono što će ih učiniti istinski posebnima jesu osnovni prostorni koncept i njegova arhitektura – prostorni koncept koji spaja prirodnu ljepotu lokacije, izgled zgrada i putujuće izložbe naručenih umjetničkih djela u iznimno skladan vizualni doživljaj.

Nakon što sam mnoge godine svojeg života posvetila zaštiti kulturne baštine, svjesna sam važnosti očuvanja ne samo građe i fizičke tvari, nego i značenja i važnosti. Djelovanje vremena na zgrade, ne samo u pogledu njihove tvari i našeg korištenja prostora, nego i njihova sadržaja koji se stalno razvija, ima važan utjecaj na njihovu moguću dugovječnost. Prema tome, iz vizije ovog projekta proizilazi i to da paviljoni trebaju simbolizirati prolaznost i prilagodljivost, s ciljem da ne budu samo korisni za druge svrhe u budućnosti, već dostupni i po cijeni, isprva stvarajući u regiji "Bilbao efekt". Izložbeni depoi su trajnije građevine i predstavljaju centre neophodne za udaljenije satelitske paviljone. Da bi Umjetnički paviljoni i Izložbeni depoi u budućnosti preživjeli na mnogobrojnim različitim lokacijama širom svijeta, oni moraju imati uspjeha u poticanju kulturne razmjene i pripremi terena za stvaranje novih ustanova za suvremenu umjetnost koje će potpomagati i promicati lokalne suvremene umjetnike, kustose, dizajnere i arhitekte u međunarodnim razmjerima.

Venecijanski paviljon bio je pilot-projekt kojim smo testirali namjenu i pristup, kao i predstavljanje konkretnih projekata te prilagodbu prostora kako bi se oba elementa savršeno nadopunila. Još uvijek, to je privremena građevina koja se može koristiti za proučavanje ovih zamisli sa zajednicom koju zanima moguće sklapanje dugoročnog bliskog partnerstva sa zakladom Thyssen-Bornemisza Art Contemporary.

Francesca von Habsburg